MUST HAVE MUSIC
  • ROONEY
  • Manic StReet Preachers
  • David Gray
  • Sting
  • STARSAilor
  • KeANE
  • Tears FOR fears
  • Kings of Convenience
  • HARD-fi
  • New Order
  • Empire of the sun
  • Delphic
    novi New Order iz MUFC
  • Jack Penate
    urbani Buble
BOOKREAD 01110
Anketa
čemu se najviše radujete?




<img style="visibility:hidden;width:0px;height:0px;" border=0 width=0 height=0 src="http://counters.gigya.com/wildfire/IMP/CXNID=2000002.0NXC/bT*xJmx*PTEyNzA5MTIzNjA*ODQmcHQ9MTI3MDkxMjQwNDMxMiZwPTE4MDMxJmQ9Jmc9MSZvPTY1MjYwMWVmYmZlYTRlZTQ4ZjVi/YmYxOGM4YTJlY2E*.gif" /><center><p style="visibility:visible;"><object type="application/x-shockwave-flash" data="http://assets.mixpod.com/swf/mp3/mff-circle.swf" height="110" width="110" style="width:110px;height:110px"><param name="movie" value="http://assets.mixpod.com/swf/mp3/mff-circle.swf" /><param name="quality" value="high" /><param name="scale" value="noscale" /><param name="salign" value="TL" /><param name="wmode" value="transparent"/><param name="flashvars" value="myid=50446653&path=2010/04/10&mycolor=222222&mycolor2=77ADD1&mycolor3=FFFFFF&autoplay=true&rand=0&f=4&vol=100&pat=0&grad=false"/></object><br><a href="http://www.mixpod.com/playlist/50446653" target="_blank"><img src="http://assets.myflashfetish.com/images/get-tracks.gif" title="Get Music Tracks!" style="border-style:none;" alt="Music"></a><a href="http://www.mixpod.com" target="_blank"><img src="http://assets.myflashfetish.com/images/make-own.gif" title="Create A Playlist!" style="border-style:none;" alt="Playlist"></a><br /><a href="http://mixpod.com">Music</a> <a href="http://mixpod.com">Playlist</a> at <a href="http://mixpod.com">MixPod.com</a></p></center>

work out glazba

Nema zapisa.
Nema zapisa.
MUSIC FOR YA EARS
HURTS
DELPHIC
Anketa
Koliko kuna trošite tjedno na kave i ostale stvari nimalo neophodne osim hrane?




<!--Hypster Music Player-->









Blog
utorak, studeni 1, 2011
izdaleka me više ne

čekaš u punom cvatu

crna zemlja sve te više

uvlači u svoj bezbojni

kolorit

otkida ružičastu vrpcu

harmonije

 

znam da se tvoj glas više

ne čuje

nadglasava ga ponor

kojem odlaziš

u to određeno godišnje doba



nemam više koga da gledam

pomagalom vidnim

trajnij da zabilježim

pa ipak ono što već imam

zhvaljujući njemu

bit će donekle dovoljno

da te čuvam u mislima

dok mi se ponovno ne vratiš...

 

 

 

 

pametnaoko @ 19:37 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 11, 2011


Pa dobro je li to zaista nužno?

Moraš li stvarno na Jakuševac za te sitne pare?

Ma daj razmisli samo: 10 kuna tamo-vamo, što znači ukupno 20 kuna, pa ako budeš morala još ulaz platiti, još dodatnih  50. A tu još nije kraj.

Ako se budeš igrala tvrdoglavca i neustrašive, mogla bi past još koja kazna: 250 za tramvajsku vožnju bez valjane karte, pa možda i 200 zbog prodavanja izvan terena. Pa čula si onog u Sesvetama! Nema nepropisnog razastiranja robe po Savskom nasipu, a ima i onih koji sva raspoloživa sredstva prostiru odmah nekoliko metara nakon tramajske stanice na Mostu Mladosti…

Litanijama nema kraja. Održavam kondiciju otpora lavini ovih upozorenja.

Znam, sve to stoji. I previše je opasno pred polazak čuti te izbrojane razloge zašto se ne upuštati u neželjene nevolje.

Onaj dan pred polazak trebala je samo nabrzaka reći: Čuvaj se kontrolora. Imaj uvijek karte kod sebe i nemoj molim te, za Boga , biti tako neoprezna i ne iskoristiti kartu. Znaš da sad ne radiš, nemaš primanja, pa nas još uvući u te minuse!

Taj dan sam to primila na znanje i izišla. U ušima je gotovo cijeli put odzvanjao poziv na oprez, no ponekad poslušam rečeno, ali ne učinim ono što je za mene uvijek dobro. Prokušano.

Ne znam čemu to pripisati.

Svojoj uzaludnoj tvrdoglavosti koja ne donosi nikakvu korist?Pogotovo ne probitačnu i materijalnu. Svojoj prividno usađenoj gluposti?

Glasu da se ništa neće  sa mnom dogoditi? Ta vjernica sam, kakva-takva, po nedjeljnjim vizitama crkvi, manje možda po rigoroznim blagdanskim regulativama s obzirom na ustezanje od unošenja naviknute hrane koja se kosi s njima.

Nedoraslosti odraslom svijetu prepunom prešutnih previla ponašanja i odnošenja?

Kad se jednom dogodi da ona poviče: oprez!, slučaj se uvijek odigra na onakav način kako je ona pretkazala. Kao da je vidovnjakinja, njene riječi igraju se sa zlokobnom konstelacijom zvijezda, pozivaju broj hitnih nesretnih intervencija, i u toj paukovoj mreži nesposobna sam pronaći jezik kojim se možda ipak mogu izvući.

Uzalud sve, kad pamet pametuje. Bez osnove.

 alt

 

pametnaoko @ 23:54 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 7, 2011
 

Netko bi se volio igrati sa najvišim moralnim bićima.

Biti im blizu i gledati ih sa svog sićušnog mjesta, pogleda usmjerenog prema nebu. Samo što nebo više neće biti nepokorena granica. Sa neba će sići to biće među nas njegovom voljom i inicijativom da ga uprizori i prikaže , pa možda i njemu na sliku i priliku.

Neće se nebo više tako orno promatrati. Njegov izum zaklanjat će prostor prema njemu poput masivnog i uzvišenog tornja koji će nadmašiti sve postojeće arhitektonske rekorde- visine, dužine, širine.

Nije to mala stvar za čovjeka. Kao ni pokorenje Mjeseca.

No odakle tebi pravo da odbiješ primat što ga drže drugi sve do sada? Da otmeš njihov dio kulture, tradicije i svjetskog značaja?

Neki su tron držali desetljećima, možda i stoljećima, a tebi sinulo iznebuha prometnuti se u samoprozvanog dobročinitelja društva koji ne traži ništa zauzvrat, a daje veliko mnoštvo.

Takvog dobročinitelja dugo nismo vidjeli.

Dobrodušnog, plemenitog i nesebičnog.

Pitam se kako da ta strana prije nije isplivala.

No, kako će tvoj plan u već moralno okaljan grad?

I zbog čega se sad klanjaš Njemu kad mu nisi htio biti ni blizu? Barem je tako glasilo u početku prije nego što je stigao Njegov službenik na Zemlji.

Mjesto je okaljano. Mnogi nisu izuli cipele na Njegovom polju onda kada je trebalo pokazati poštovanje i prihvaćanje Njegovih pravila.

Njegova „drugačija” vrsta planirano je prodefilirala gradskim ulicama dok su ih njima slične vrste gađali, osuđivali, opsovali i korili, zatukli i s bijesnim očima promatrali.

Nije bilo potrebno ništa ni izustiti, ni koristiti se rukama agresije. Lica su govorila više od riječi isto kao što nekad riječi znaju boljeti više od djela. No lice je bilo daleko, daleko bučnije.

Moram reći : imaš petlje.

Uzeti stvar u ruke.

Ne tražiti za to ni lipe.

Ali jesu li tvoja djela uopće tražena? Ma kako dobronamjerno njih nazivao?

 

 

 

 

pametnaoko @ 22:10 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 19, 2011


 

Pitate se, a možda i ne, što zbog sve manje dolazaka na ovu adresu  zahvaljujući i manjem broju kvalitetnih blogera okupljenih ovdje, gdje sam , što radim, što ne pišem i dadnem glasa...

Glasovi na blogeru teško se mogu mjeriti. Jačina im je neodređena, postojanje upitno, a inače je virtuala domena mjesto na kojem možda ima manje opstojnosti nego u stvarnosti.

Jest da stvarnost ponekad djeluje poražavajuće na onog tko ga aktivno proživljava. Aktivno u smislu psihičkog proživljavanja njeno utjecaja, manje onog izvanjskog. No to ne znači i manje vrijedniju aktivnost jer se ona ne može precizno pratiti.

Ponekad je dobro držati neke stvari za sebe, da se oni ne vide na vanjštini  tako barem odlažuči trenutak da se unutarnje konfrontira sa vanjskim. Ono se kad tad mora dogoditi. Tempirana bomba unutra ne može vječno samo ležati. Ona mora dati svoj glas i osloboditi se tenzije - eksplodirati ili ne- to je nekad pitanje.

Konstantnost je bila vječita agonija kod mene.

Nikad nisam ustrajala, dovršavala, zgotovnjavala,zaokruživala, zatvarala poglavlja temeljito i s pomnim gledanjem unatrag je li taj korak zaista opravdan, mogu li se sad zaista opustiti znajući da je to to, napravljen je posao. Ako ne stopostotno, onda barem postotak koji se najviše približava svojem završnom cilju- stanju okončanja, gdje se više ne da ništa napraviti jer je dosegnut kraj.

A onkraj kraja ionako se ne zna čega ima, misaono je nedokučivo zbog čega bi netko i dalje bio aktivan kad je stigao do stadija kad može mirno odložiti olovku. Test je ispunjen na najbolji mogući način i nema uopće smisla išta više raditi na njemu jer će ocjena bez obzira na daljnje korekcije i nadopunjavanja biti ista.

Kažem, kontinuiranost i konstantnost je agonija.

Čega bih se god laćala ne bih završavala. U većini slučajeva stvar bi ostala u tročetvrtinskom stadiju ispunjenosti, a ona zadnja četvrtinka lebdjela bi negdje u zraku, kule u pijesku pod naletom vjetra koji će ih razrušiti jer je to neminovno s njim. Vjetra ponekad nema oko mene, a ni to mi ne olakšava ispunjenje zadaća.

Neka rastrojenost, neki nemir, nešto prekida i manjka koncetracije, šačica dezorijentiranosti, pola čaše omamljenosti i puna žlica tjeskobe i straha...nekolicina sastojaka koji od jela čine pravi džumbus. Mutnu juhu, kakti, koja je bez obzira na mutnoću transparentna, tako očita jer sve govori da truda nije bilo. Nije bilo ustrajnosti i petlje.

Ako me zatraže da ušutim, onda razvežem jezik; kad me zatraže da progovorim, onda me uhvati strah od nastupa. Zadatku jednostavnu nisam dorasla. Griješim u mjerama, u dozvoljenim dozama, u tonalitetima i frazama, grimasama i izrazima. Ne pomaže ni svjesnost nedostataka.

Nutarnji mehanizam  vjeran je svom čudnovatom pogonu koji ne poznaje jezik kojim govori cjelina. On se uzdaje u svoje dijelove, ali ih ne koristi sve zajedno da u skupu proizvedu konačnu snagu potrebnu da se zadatak u cjelosti provede. Pogon radi na mahove. Ubrzava se prema cilju, a nadomak njemu se usporava. Konačno, nema konca. Nema stizanja onkraj ciljne ravnine.

Zeca pretiče famozna kornjača Zenona. Baterija u zecu je istrošena. Za novu bateriju zec se mora vratiti na startnu liniju, a zatim se opet dati u potjeru za ciljem koji će mu vječno izmicati.

A ima slučajeva kad se baterija vadi iz tijela samo da ona ne ispuni svoju svrhu. Da traje dok se zadatak ne izvrši.

Na virtualnim prostranstvima paradoksalno me ima već gotovo 5 godina. Ovoliko godina nisam uspjela boraviti ni na jednom stvarnom mjestu nakon okončanja fakulteta.

istina, i fakultet je trebalo dovršiti. Razriješiti se s njim dok su studenstka prava još tu. Bilo je roka, bilo je zadataka, i začudo, fakultetska prepreka je svladana. Prepreka? Pa, nije baš to ni bila prepreka. No danas ta misija ima sve manje smisla. Ono što bi trebalo doći nakon njega nije nešto trajno. Poslovi se gube iz dana u dan, a tu nije u pitanju samo ustrajnost i temeljitost, već i tuđa volja.

Virtualnog šefa još nema i zasada neam smetnji. Peta godišnjica se mirno odvija. Prema planu kojeg po običaju nikad nemam zapisano.

pametnaoko @ 19:36 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 15, 2011
Nakon obrušavanja Setha Godina na efekt internetizacije i propadanje trgovina koji su postali suvišni pojavom skidanja sadržaja sa virtualnog svijeta,

nedavno je izašla i ova "gem" knjiga o pločama, pa čak CD-ima koji sve manje imaju svoju stvarnu publiku u vidu kupaca.

http://www.najboljeknjige.com/content/knjiga.aspx?BookID=844&tab=2

Topla preporuka tjedna.

pametnaoko @ 13:42 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
115625
Arhiva
« » ruj 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Index.hr
Nema zapisa.